TUŽNI DANI..........

i fkt mi sad nista nije jasno...nisam jasna ja sama sebi i nisu mi jasni ljudi oko mene..
bas kad sam pomislila..DA,moja "sreca" je potpuna,kao da me je neko prokleo u sekndi..sve dobro je potonule i sve sam izgubila u sekundi..
on,koga sam smatrala razlogom zivota,izdo me je..ili nije..kad je doso kraj ovog napornog dana i kad se spremam za spavanje pomisljam da li sam ja upravu..mozda i nisam...mozda sam ga dzabe optuzila........molio me je da mu vjerujem ali nisam htjela..jer nisam ni mogla......volila sam ga previse da bi prihvatila da budem sa njim i sa sumnjom u njega.,..
i samo sto sam rekla mu "volim te ali gotovo je" i samo sto sam okrenula ledja cula sam moje najbolje tri drugarice "KUCKA"!
bolilo je,vise od bilo kog udarca.......jednostavno sam osjetila da me od tog trenutka mrze svi...jer ako me mrze moje najbolje jaranice sta ce drugi misliti...zabolio me je previse....srce je puklo....i sad...kad znam sta sam i gdje sam pitam se da li sam ja stvarno osudena na propast,tugu i nesrecu??

Taj dan je upoznala ljubav svoga zivota. Ljubav na prvi pogled je
zadesila. A on je istog trena u njoj prepoznao svoju vjecnu ljubav, i
ubrzo postadose momak i djevojka... Dane su provodili zajedno, a
noci misleci jedno na drugo... Ali toga dana sve se promijenilo...
Trebali su se naci na njiovom starom mjestu, ispod starog kestena
na ostarjelo klupi... Cekala je i cekala, ali se on nije pojavio... Na
putu kuci srela njihovog zajednickog prijatelja i upitala ga : "Da li
si ga vidio?" , a on iznenadjen odgovori " Pa zar ne znas? Auto ga
je udarilo! U bolnici je!". Ona bez rijeci otrca, sa suzama u
ocima... Kada je stigla u bolnicu, slijedio je jos veci sok... Tu je
saznala da je umro prije nego sto ce ona doci. Stala je kao
ukopana, samo su suze navirale iz njenih tuznih ociju... Od tada
je svaki dan provodila na ostarjeloj klupi, misleci da ce on doci,
bez rijeci. Prijateljice su joj bile suze, a prijatelj tuga... Smrt je
docekala na ostarijeloj klupi, ispod starog kestena sa suzom na
licu i tugom u dusi...

Ti si moje sunce sto me zorom budi!Ti si moja nada za ovaj zivot ludi! Ti si jedino do cega mi je stalo, i da cijeli zivot imam bilo bi mi malo!

Zasto brinuti?

eh.ljudi..
nisam vam se odavno javljala..
ma nisam imala vremena..
hehehehe..
kod mene nema nista novo...
visee od mjesec dana sam sa odobom koju volim vise od svog zivotaa..sad vidim da su mi sve ostale veze bile samo propast..
patila sam zbog drugih  momaka i uvjeravala samu sebe da su oni jedini na ovom svijetu..sada vidim da grijesim..
niko nije ni svestan moje srece..neznam,jednostavno..divim se ovom zivotu..nikad mi nije bilo ljepse..uzivam..i drago mi je..jer za sve i za svakog ima druga prilika..i volim ga..najvise na svijetu..neznam sta ce kasnije biti ali..znam da sad mi preostaje uzivanje i da ne mislim ni na sta drugo i ni na koga!!!eto..potrudite se i vi da imate sreu i da u njoj uzivate jer glupo je gubiti vrijeme na gluposti!!hehehehehe,...et..volim vasss sveee...pussssaaaa

ZIVIM - jer su oni to htjeli
VOLIM - jer sudbina to svima dijeli
PATIM - jer volim drage oci Tvoje
UMIREM - jer volim ono što nikad nece biti moje.

"DRAGI MOJI,
VOLIM VAS PUNO,NAJVISE,NEMOZE TE NI ZAMISLITI KOLIKO
ALI MORAM ICI,DALEKO OD SVEGA
NISTE ME PRIHVATILI ONAKVU KAKVA SAM,A JA NEMOGU A I NEZELIM SE MIJENJATI,AKO VAM NISAM ODGOVARALA TREBALI STE ME ODBACITI ODMAH...
ZNAM,NEDOSTAJAT VAM NECU
A I DA VAM NEDOSTAJEM VI IMATE JEDNI DRUGE A KOGA CU JA IMATI???NIKOGA!
A JA SE BOJIM SUZA,BOJIM SE PROBLEMA ZATO BJEIM OD NJIH.
I NE ZELIM DA VAM ODUZIMAM PUNO VREMENAA I ZELIM SAMO VAM SE ZAHVALITI NA SVEMU...
I ZVINITE ZA SVE...ZA SVE RUZNO STO SAM VAM URADILA..
SADA IDEM DA PLACEM JER TUGA I SUZE SAD SU MI JEDINI PRIJATELJI

                               VOLI VAS VASA __________!!!"

LEZALA SAM I MISLILA SAMO KOLIKO GA VOLIM...NIZASTA GA NA SVIJETU NEBI DALA...I ONDA CUH ZVONO MOBITELA...
PORUKA...MOJA LJUBAV...
REKO NESTO LIJEPO
KAD ONO:
"ZAO MI JE ALI PREKIDAMO
VOLIM DRUGU
ZAO MI JE
CAO"
TOLIKO BOLA TOLIKO SUZA TOLIKO TUGE TOLIKO ZELJE ZA SMRTI MI JE DONIO SAMO SA JEDENOM PROKLETOM PORUKOM..
PITALA SAM SE:"JE LI SVJESAN"
KAKO BI NJEMU BILO DA MU JA TO URADIM
JELI ON ZNAO DA ME OVOM PORUKOM UBIO
SJEDILA SAM NA KREVETU KAO SKAMENJENA
SUZE SU SAME TEKLE
NISAM IMALA RAZLOGA ZA ZIVOT
NIJE BILO NISTA NA SVIJETU DA MI KAZE "STANI"
KO BI TO MOGAO BITI???
SAMO ME ON,JEDNOM,ISKRENO VOLIO A OSTALI...
OSTALI SU SMECE
ZNALA SAM
KO JE TA NESRETNICA,KO JE TA STO ME JE UBILA ZAJEDNO SA NJIM???
NEZNAM
NEZNAM KAKO SE ZOVEM
UDE MI BRAT U SOBU
"PA TI PLACES"-RECE MI
"IZADI MOLIM TE"-REKLA SAM KROZ PLAC
OKRENUO SE I OTISO
UZELA SAM JASTUK I ZAGRLILAA GA
PLAKALA SAM
CIJELU NOC SAM PROPLAKALA
NEZNAM NI KAKO SAM ZASPALA A VEC SSAM CULA BRATOV GLAS
"USTAJ,ZNAM DA NISI DOBRO,CIJELU NOC SI PLAKALA,PODOCNJACI SU TI DO KOLJENA A NISI SE NI PRESVUKLA"
"IZLAZI!!!!!!!"-DREKNULA SAM SE
VIDJELA SAM DA JE SJEO NA KREVET
PONOVO SAM SE DREKNULA I ISTJERALA GA NAPOLJE
IZASO JE
PONOVO SAM PLAKALA
NISAM SE ZAUSTAVLJALA
PA NEMA NI 3 DANA OTKAKO SMO SE POMIRILI A ON VEC JE RASKINO
MRZIM GA A VOLIM GA
I VIDIM STA JE ZIVOT
SRANJE!!!!
PONOVO SU PRIMJETILI PROMJENE U PONASANJU
SVI SU ME GLEDALI CUDNO
I DO TAD NAJBOLJE PRIJATELJICE SU ME POCELE ODPACIVATI
MADA SAM I PRIMJETILA DA POLOVINA RAZREDA JE UZ MENE
I ODLUCILA SAM
NAPUSTAM SKOLU
NIJE NAJBOLJA ODLUKLA ALI PRIJA CE PROMJENA
PRIHVATI CEME NEGDJE DRUGDJE AKO NISU OVDE
IDEM IZ SKOLE
KAD SAM IM REKLA UZNEMIRILI SU SE
NISAM MOGLA VJEROVAT
NAGOVARALI SU ME DA OSTANEM I BILI DOSADNI
REKLA SAM DA JE SVE UREDU I DA OSTAJEM
A ZNALA SAM...IDEM...I ZNALA SAM DA NECE BITI LAKO BACITI 7 GODINA SRECE I NESRECE KOJE SMO ZAJEDNO PROSLI
ALI SAM ZNALA DA CEMI BITI LAKSE JER CU PROMIJENITI NACIN DOLASKA U SKOLU JER SAM UVIJEK MORALA PROCI KROZ ULICE GDJE JE ZIVIO ON!!!
U SKOLI SAM GA STALNO SRETALA A ZNALA SAM DA KAD ODEM BICE MI LAKSE JER SNAGA VISE NISAM IMALA
I TAKO SAM REKLA RODITELJIMA
SLOZILI SU SE
PROMJENA NECE SKODITI
I REKLA SAM DA CU NAPISAT PISMO KOJE CU SUTRA STAVITI NA KLUPU U KOJOJ SAM SJEDILA SAMA
TAKO SAM URADILA
A PISMO CETE PROCITATI U SLJEDECEM POSTU...

sjedim na prozoru skole i posmatram ljude...
kako su samo sretni...
drugarica mi pusta najdrazu pjesmu uz koju uvijek zaplacem...
i opet...
opet mi misli lete na njega...
VOLIM GA...
on mene NE
ali ja nista na silu ne radim pa necu ni njega tjerat da me ponovo zavoli a i da zelim ne bi mogla
odlucan je u svoj zivot
samouvjeren je
previse...
a meni nko ga nemoze zamijenit...
i tako..dok slusam pjesmu naide i onaj dio
"Sve se setim kad smo
vidjali se tajno
umisljali da niko
i ne zna za nas

Bilo nama je lepo
ali ne i trajno
sada samo secanja
ostase od nas

A ja hteo da te zenim
samo da si ti rekla da
i briga me
sta ce ko da pomisli"

i vidiali smo sje tajno...
mislili da niko nezna za nas
ali nasi pogledi i postupci sve su otkrivali ljudima oko nas..nasim prijateljima...
kad smo shvatili da nemamo sta da krijemo rekli smo im...
bili smo presretni..
bilo je i zavidnih..
ali sve sto je lijepo kratko traje...
bili smo JEDNO
sve smo dijelili
ama bas sve
sada NISTA
on me mrzi a ja ga VOLIM
i ponavljajuci taj dio pjesme pogledam dolje,kroz prozor
ponovo se okrenem ali sam imala osjecaj kao da me neko gledo
i ponovo pogledam dolje
vidim da gleda prema gore
on,sam
gleda me i ne skida pogled
a ja...ponavljam ponovo dio pjesme
i suza skliznu...jedna,pa druga i tako podoh plakat
zagrlila me je
moja BIVSA najbolja drugarica
zagrlila me je ne pitajuci me sta mi je
a ja sam u njegovom pogledu osjecala jos malo ljubavi...
znala sam da mu srce nije samo obicni kamen...
i ponovo provirim pogled
nema ga...
otiso je
pocnem jecati od placa
sagnula sam glavu
osjetila sam neciji pogled na sebi
ponovo podignuvsi glavu vidoh ga
gleda me
blizu je mene
priblizava mi se
srce mi lupa 100 na sat
i sad tek vidim koliko ga zaista volim
sad vidim da ona se ljubav nece moci tako lako ugasit
prilazi mi a ja se odmicem
i nisam mogla vise
zagrlio me je
briznula sam u plac
a on mi je rekao:"znas da te volim,jel da?!"
"ne znam,dokazi mi"
"zar nij dovoljno"
nisam imala snage vise progovarat
znala sam,ponovo sam se promijenila,ljubav cini svoje
i dok ulazim u kabinet puna veselja pocijem plesati uz malo veseliju pjesmu
svi me gledaju posebnoo oni koji su me navikli taku nekad ali su mislili da vise necu moci se vratiti u onu kkozu vesele djevojke
pocinjem grliti curu koja je bila maloprije uz mene
kada sam je najvise trebala
i ponovo ssad smo najbolje jaranice
zajedno setamo,smijemeo se ali i PLACEMO
zajedno uz njega
provodim se
mislila sam da me MRZI kao i on sto je mislio da ja osjecam prema  njemu
i kasnije saznala sam da je sve pomogo decko od kojeg sam mislila da me je rastavio od moje ljubavi
i sad se ponovo druzimo
veselo kao i uvijek
POTREBAN MI JE KAO I SVI DRUGI
posebo LJUBAV MOG ZIVOTA..

ruzno se osjecam...
da li bas zbog mog ponasanja se uvijek osjecam tuzno???
da li zbog mog ponasanja moji prijatelji,ljudi oko mene,misle da su sa moje strane odbaceni???
ali...ja...sta je sa mnom??i ja sam tuzna
i pitam se da li cu vjesno biti?
neznam ali mislim da sa mnom nesto nije uredu
i ona...moja najbolja dugarica...bivsa najbolja drugarica...ostavila me je...nema je vise..bar NE u mom zivotu
rekla sam joj nesto sto ju je povrijedilo i znam da se osjecala LOSE bas kao i ja...
nemogu da vjerujem sta radim...nemogu ili cak sta vise ne smijem promijeniti svoje ponasanje...
kazu:"dosta si se promijenila,nisi ista ona djevojka koju smo poznavali"
a ja...kao i uvijek napadnem ih...
i okrenem se...cujem sta govore..."ponasa se previse djetinjasto"
pa treba mi utjeha
treba mi utjeha prijatelja
ali mi je niko ne pruza
i on me ostavio
rekao je hladnim glasom:"imam ja dobrih ponuda,a ti se ponasas dvratno,ko da sam ti nisam niko..RASKIDAMO"
taj trenutak ce mi ostat urezan u glavu kao bolno sjecanje
MRZE MI
sigurna sam
ja se prema njima ne ponasam kao prije kao ni oni prema meni
i mislim...milsim kako cu sve i odbit i osjecam kako ce me svi gledat sa osjecajem mrznjee i prezira a ja cu se vracat sa suzama u mojim plavim ocima kojim sam gledala na svijet potpuno drugacije...
mislila sam,VOLE ME i oni su govorili VOLIMO TE
a sad...
sve je drugacije kao i on
grli se i ljubi sa nekom djevojkom
ima svoj zivot a ja imam svoju nocnu moru iz koje bih voljela da se probudim i kazem sve je SAN!

Eh dragi moji,izvinite sto vam nisam tako dugo pisala ali sam bila na moru...
I eto,kao sto svi znate,radovan karadzic je uhapsen...
Drago mi je mada nisam bas nesto odusevljena...
On ce biti u zatvoru,ima ce sta da jede,i opet ce mirno spavat,kao i ovih proteklih 13 godina...
A da li ce se vratiti zivoi nasih pomrlih sehida?!Nece...
Da li ce majke biti sretne jer je uhapsen on a tjela njihove djece leze zakopana 2 etra ispod zemlje zbog nekog retarda?!Nece..
Da li ce se vratiti zivot djevojaka koje su silovane,i da li ce one biti mirne kao prije?!NE!
Za sve je on kriv...Covjek koji ima srce ali koje je od najtvrdeg kamena!!
Nemoze ga niko razmeksat...
On je bio prokletih 13 godina sa nama i medu nama...Zivio kao i svi normalni ljudi,radio,veselio se,dok su majke sehida plakale i nisu ustajale sa jednog mjesta jer njihov duh je otiso sa njihovom djecom u grob,samo su bile prisutne fizicki...
Pa karadzic je niko i nista...Kad bi bili malo realniji rekli bi da je on samo jos jedan prokleti i da izvinete jebeni kreten koji nema poja sta znaci srce,djete,majka,djevojka a posebno nezna sta znaci zivot i suze....
U ostalom mi necemo da mu sudimo nego ce dragi ALLAH!!Nije zasluzio ni smrt,zasluzio je samo da truhne u zatvoru i da ga na samoj smrti izmuice...
Nista drugo...
Svaka im cast svima...
BiH mogla je biti jedna od najljepsih drzava na svijetu a sad nema pola zivota u njoj a kamoli dovoljno materijala za Evropu!!!
Karadzic ce se i dalje smijati nasim sehidima bas kao sto je radio na prvom sudenju a majke i djeca ce ostati ukopani pod zemljom liseni zivota-IDIOTA!!!

U zadnje vrijeme sam čula mnogo stvari zbog kojih mi nije drago.
Gledam vijesti i reče voditeljica da su se ubile 2 cure.
Sutra dan ubio se dječak.
Opet se ubila cura...
I svi su bili maloljetni.
Razmišljam što se njima događa da su odlučili tako prekinuti svoj
život. Kakvi su to razlozi. Jesu li tome krivi roditelji, prijatelji, profesori?
Što li ih je potaknulo na taj okrutan čin?!?
Neki dan sam čula da se jedna cura u mom gradu pokušala ubiti.
Htjela je popiti tablete ili već nešto ali su joj frendovi (na svu sreću) uzeli.
Da nisu, prekinula bi svoj mladi život i nebi proživjela mnoge stvari.
Zašto u ovom današnjem svijetu ima toliko ubojstava?
Zašto se prikazuju tolike serije na televiziji koje potiču na nasilje!?
Zašto, zašto, zašto....
Ima toliko pitanja, ali nema odgovora.
Da se ubije netko od mojih prijatelja koje obožavam ja bi umrla.
Svi se problemi mogu riješiti. Nije izlaz ubojstvo...
Pogotovo kada je riječ o tinejdžerima...
Čuli ste i za EMO osobe. Meni nije jasno kako netko
može biti depresivan i tako se ponašati!
Ljudi, mladi ste! Mladost je ludost!
U mladosti trebamo biti veliki optimisti (jel tako mirko?),
trebamo se zabavljati, trebamo voljeti i biti sretni!

Pročitaj ovaj stih. Svaki put kad me nešto muči ja ga pročitam
i pomogne mi. Dok čitaš misli na to što piše:

Ne plači kad nikog neće biti tu, kad ti se svijet sruši.
Sve je dobro, suze će se brzo osušiti i moći ćeš poletjeti...
Ne plači jer si siguran/a samo u svojoj sobi...
Jer sanjaš o svijetu gdje je sve kako treba...
Ne plači zbog života i boli koju nanosi....
Kad nikog nema pogledaj sebe i slušaj što ti ono unutra govori!!!
Kao tvoj najvjerniji prijatelj, vjeruj si!
Naći ćeš nešto što će te pokrenuti dalje...
Počet ćeš vjerovati u sebe...
Ništa se nikad neće promijeniti ako samo bježiš! Stani! Bori se!
Uskoro će doći bolji dan...
Nemoj samo govoriti.Pusti neka riječi čine djela!
Čini iz njih djela!
Nemoj ništa govoriti tek tako,da budeš prihvaćen/a.
Budi svoj/a!
Svijet je okrutan i zao...
Teško je to! Teško je protiv većine....
Kada se bojiš i kada ti nitko neće dati ruku, da te pridrži...
Kada si izgubljen/a izvana, pogledaj unutra i slušaj se!
Život je putovanje...Može te odvesti tamo gdje želiš!
Možeš stvoriti svoj svijet pravde!
Gdje ti nitko neće reći što trebaš, što jesi i što možeš!
Samo budi svoj/a!
Vjeruj u sebe i slušaj se!
Nitko te ne može zaustaviti....

SRBII SU MNOGIMA UNISTILI ZIVOT A NA KRAJU SE PITAJU ZASTO SMO MI TAKVI...I NA KRAJU JE ISPALO DA MI LAZEMO...
NE....
SVE STO SMO MI REKLI BILO JE ISTINA...
NE ZATO STO SAM JA MUSLIMANKA NEGO ZATO STO GLEDAM IZ REALNE STRANE...
JEDINE LAZI SU ONI REKLI.....
I DALI SU SE ZAPITALI KAKO JE NAMA BILO...
DALI SU SE ZAPITALI KAKO SMO SE MI OSJECALI KADA SMO IZGUBILI NAJMILIJE...
MNOGIMA JE ZIVOT STRADAO ZBOG NJIHOVIH HIROVA...
I MISLE....JOS UVIJEK MISLE DA IH SE MI BOJIMO...E PA DA ZNATE DA SE MI BOJIMO SAMO DRAGOG ALLAHA.NIKOGA VISE.VI STE ZA NAS NISTA.MI IMAMO CIST OBRAZ JER ZNAMO DA SU SE NASI BORCI BORILI ZA NASE ZIVOTE,ZA NASU SRECU!!!!!
ZA NAS STE SAMO BICNI LJUDI,ILI NISTE NI TO?!
I BAS KAO STO KAZE DINO MERLIN U PJESMI:
DAN BEZ SVJETLA,ZORA BEZ PIJETLA
NOC BEZ ZVIJEZDA,PTICA BEZ GNIJEZDA
NIT SE NEBA PLAVE NIT MIRISU TRAVE
STA TO TAMO RADE NASE LUDE GLAVE?!
I KAKAV JE TO ZIVOT BIO KADA STE NAM GA VI ZAGORCALI?!
I SADA...MNOGI LJUDI NEMOGU DA ZIVE JEDNOSTAVNO...KAO PRIJE....OD STRAHA.....BOJE SE.....SJECANJA SU IM SE UREZALA POD KOZU I PRATE SVAKI NJIHOV KORAK.....A JEDINU KRIVICU NOSITE VI...
VI STE PROPALICE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

I dok sad sjedim za ovim kompjuterom i pisem vam post,naviru mi sjecanja tog dana...
Bojala sam se....Jednostavno sam se bojala...Strah me obuzimo...
Strah me obuzimo da me najvaznija osoba u mom zivotu ne napusti...
Grcevi u stomaku sve su bili snazniji...
Imala sam neki osjecaj...Neznam kako da vam objasnim...Znala sam da ce se nesto desiti i bas sam je poljubila...Jer sam znala da nece sve izaci na dobro...
I bas kad sam se malo odmakla od nje,jedno korak ili dva,njoj je pozlilo.
Govorili su daa netreba zvati pomoc jer joj je samo pozlilo...
A ja...Pocela sam panicriti bas kao onog dana kada sam usla u kuca i i vidjela je na podu...
Bas tad sam se osjecala kao i te veceri...
Ipak su se odlucili zovnuti hitnu pomoc...
Kad je dosla rekli su im da moraju je odvesti u bolnicu...
Svi su krenuli...I moj brat...Jedina sam ja ostala sa rodakom i rodicom...
Jedina ja....Ja koja imam jedva prokletih 13 godina i Ja koja nije zadovoljna svojim zivotom i to u svojoj najljepsoj mladosti...
Pitate se zasto...Odnosno pretpostavljate da je to radi puberteta...
E pa nije...Nego zato sto sam za ovih 13 godina dozivila mnogo tuznih dana,uvreda,izdaja,GUBITAKA.......
Ima toga jos ali necu da vam nabrajam  i zamaram vas oko toga...
A te veceri...Bas kad sam malo zaspala u stanu moje rodice,cula sam auto kako se parkira pred nasu zgradu...
Rodica me je probudila da odemo do mog stana jer su svi tamo...
A ja sam se nadala da cu je ponovo vidjeti i zagrliti je kao nekad...
Nadala sam se !!!!!!!
Ali sam ahvatila da nije bilo potrebe!!!
Babo mi je rekao da ne placem...
I onda mi je rekao:"Umrla je"!
Sta mislite kako sam se osjecala?
Mislite da sam plakala???
Varate se....
Ja suza vise nisam imala...
Nisam vise mogla da disem...
Trebo mi je njen savjet,njen zagrljaj ili poljubac!!!!!!!!!!!!!!!!
Nisam nista od toga imala...
Kada sam usla u stan svi su plakali...
Svi...
Osim mene...
Slusala sam njihove rijeci:"Neznam kako si tako jaka,opet si ti sanjom provela najvise vremena.Jaka si."
I jos pitam se kako su povjerovali da mi je lako...
I jos danas se kajem sto nisam i ja plakala jer mi,evo,i sad u grlu knedla stoji jer nisam sve izbacila iz sebe!!!
A meni sad samo fali njen zagrljaj...Da znam da je neko tu...Samo za mene...
Al nisam toliko tuzna koliko me vuce pitanje:"Zasto uvijek dobri ljudi odu sa ovog svijeta?Jel zato sto i Allah dž.š. hoce sebi da ih uzme jer su oni zasluzili bolji svijet?"
Da vam prvo objasnim zasto nisam previse tuzna.....
Nisam jer sam ja svjesna da je moja NANA na istinitom svijetu i da joj je lijepo kao i da ona mene cuva...Moram priznati,da,kad na taj nacin razmisljam osjecam se zasticeno...
Bas kao i prije...